Crna Gora poslednjih nekoliko godina zahvaljujući mladim ljudima, ljubiteljima sportskog šaranskog ribolova, nastoji privući sportske ribolovce iz okruženja i Evrope i razviti i ovu granu sportskog turizma. O osnovnim tehnikama pecanja šarana u Crnoj Gori razgovarali smo sa Markom Brajovićem, predsjednikom SRK „Vodene lisice CG”. On je objasnio porijeklo i korijene šaranskog modernog ribolova i tehnika dubinskih metoda pecanja šarana.
– Moderni šaranski ribolov zasnovan je na pecanju „Uhvati i Pusti” (Catch & Releasse). Šaranski ribolov koji danas nazivamo modernim, nastao je sredinom 70 godina prošlog vijeka u Velikoj Britaniji, a u poslednjih 15 godina velikom brzinom preovladava i okuplja veliki broj ribolovaca. Sinonim za moderni šaranski ribolov mnogi vezuju mamac boilu i dubinski sistem pecanja. Šaran je jedna od najzahtjevniji i najborbenijih slatkovodnih riba, te ih nije moguće uloviti pukom srećom i neadekvatnim priborom, već isključivo znanjem uz dobar pribor i mamac i tehniku pecanja – kaže naš sagovornik.
Osnov pecanje šarana jeste dubinskim metodom, prezentacijom mamca na dlaci na određenoj dubini koju šarandžija sam odabere.
– Određivanje mjesta pecanja u smislu dna, dubine, prepreka vrši se marker štapom u novije vrijeme sonarom. Nakon pravilnog odabira mjesta, donosimo odluku o taktici i tehnici koju primijeniti. Osnovne tehnike baziraju se na prilagođavanju mjestu, vodi, populaciji ribe na toj vodi i samom mamcu koji želimo prezentovati. Tehnike koje se koriste upućuj nas na pecanje mamcima: boila, partikle (kukurz, tigrov orah, kikiriki…), gumeni aromatizovani mamac i tehnika zig-rig – kaže Brajović.
Pecanje na boilu od nedavno uzima maha u Crnoj Gori, a nekoliko poslednjih godina boila zauzima gotovo primat u pecanju šarana.
– Boila sadrži sve neophodne sastojke koje mogu privući šarana, izazvati ga da uzima hranu, da se zadrži na hranilištu, da je aktivan i ujedno privući krupnije komade. Ribolov na boilu je dosta skup, jer kvalitenije boile sačinjene su od skupljih komponenti. Moram navesti samo da boila nije svemoćna kuglica te da sama nabavka ne znači i siguran ulov. U zavisnosti od godišnjeg doba koristimo različite vrste boila, a standar su voćne i mesne – pojasnio je Brajović.
On kaže da kada je riječ o tehnici zig-rig, treba znati da vremenski uslovi uveliko utiču na šarana i njegovo interesovanje za hranom.
– U određenim periodima, s proljeća i ljeti, šaran iz dublje hladne vode prelazi u srednji sloj vode koji je topliji, i taj sloj vode se naziva mikroklina. Taj sloj vode obično se nalazi na dubini od metra do 1,5 metara od površine vode i on se tu hrani. Osnov tehnike zig-rig jeste podizanje mamca (pop – up) sa dna na nivo u kom se nalazi mikroklina, i uz konstanto hranjenje sitnom prihranom stvaranje oblaka hrane oko mamca. Dosta zahtjevan ribolov jer ponekad je neophodno mamac prezentovati na predveze dužine preko pet metara, zabačaji sa takvim predvezom nisu laki, preciznost plasiranje prihrane i zabačaja mora biti savršena, što šarandžije kažu – „u tačku”. Da bi se ova tehnika adekvatno primjenila i na našim vodama u Crnoj Gori, riblji fond mora biti izuzetno očuvan, a šaran mora biti zaštićen – naglašava Brajović.
Na divljim vodama u koje se ubrajaju naša jezera jer nisu nastala ljudskom rukom, šarana je dosta teško pecati ovim sistemom, dodaje Brajović, ali nije nemoguće.
– S obzirom da je riječ o novijoj tehnici, ne primjenjuje je puno naših ribolovaca, svega par njih, koliko sam upućen – zaključio je Brajović.Srđan Bošković Murino